petak, 03.04.2009.
Ono sto veze
Pune ocu suza imas
pune sake svoje kose
malo srece u svojim svitanjima
malo plavog neba pod glavom.
Da sam citao kako crne sajle
ispod koljena mojih povlacis ka sebi
da osjetim trenje stopalima
opet oci otvorio nebi.
Sjecao bih se rijeci
da oci drzimo otvorenima
kada se spajamo u jedno
sve slutnje i strahove tada da zatvorimo.
Mogli smo tada
nismo smjeli sada
nego stajati
dok me vuces kao vrecu.
Ispod mosta koji spaja
dvije polutke grada kojeg domom zovem
ti si smjestila nasu proslost
skrivena i sama ce da trune.
Pobjegla iz ovog mjesta
znajuci da izvan njega
moji dlanovi ne postoje
i ne grle jednako nijezno...
...i sta sada
kad sjedim sa drugovima
opijam organe nutrine otrovima
sjecam se one koja se zvala drugom polovinom.
Ja i ti
dvije polovine
spojene mostom izmedju pogleda nasih
kako krut most bjese.
03.04.2009. u 22:25 •
3 Komentara •
Print •
#
utorak, 03.03.2009.
Vrapcu
Tapkas kandjicama po mojim prstima
kljunom trazis nepostojece mrve ispod mojih noktiju
divno malo stvorenje
davni mali vrapcicu
evo tebi pjesmu pisem
jer si jedino bice koje me je iskreno
pogledalo u oci ovih dana
ugnijezdi se na mome dlanu
tu napravi sebi dom
tu sagradi sebi porodicu
svoju srecu
svoje sutra
i obecaj mi
da ces mi pokloniti makar dio
svoje srece
a ja ti obecajem
stajacu kao stijena
rukama kao najcvrscim granama
stititi te od vjetrova
od kise
snijega
prejakog sunca
eto bas ovdje
u ovom parku u kome
nalazim nekoga ko ce me iskreno
bez suvisnih iscekivanja i opravdanja
pogledati u oci
i pozdraviti klepetom krila.
03.03.2009. u 22:18 •
2 Komentara •
Print •
#
ponedjeljak, 23.02.2009.
Tvoje more
Ne osluskuj
glasove iza vrata
sapate nepoznatih sjena
vristanja neznanih pacenika
jer oni ti dobro ne zele
od voljenog te skrivaju
od osjecanja progone
a da toga niti svjesna nisi.
Skrivaju se iza zavjesa
ispod poda tvoje sobe
iznad lustera
na plafonu risu planove
ne vidis ih jer su brzi
sklanjaju se i prije nego
pogled uputis ka njima
tvoji licni demoni.
Zalud ih molis da prestanu
tvoje molbe
za njih krivudave rijeci logike
koja kod njih smisao nema
pa te ismijavaju
trazeci nacin da te slome
da te u snovima progone
da ni u njima mira nemas.
U tvoju se kosu zapetljaju
pa ih nosis van
kada mislis da si sama
smirena i raznijezena
na suncevoj svjetlosti
oni i tada po glavi tumaraju
trazeci nacine kako da ti naude
da te pomaknu sa puta kojim hodis.
Tako vec godinama
oni pokusavaju
ti odolijevas
kao stari polutruli panj
na padini koju vjetar stoljecima siba
ti stojis
ne pomisljas da padnes.
Oni ce da padnu
oni su porazeni
jer kada kosu zavezes u rep
oni nemaju gdje da se upetljaju
kada podignes zastore
otvoris sva vrata
upalis sijalicu po noci
oni se nece imati gdje skriti
oni ce pobjeci.
23.02.2009. u 16:01 •
3 Komentara •
Print •
#
četvrtak, 12.02.2009.
Izlaz?
Na potiljak
prisloni uzarenu sipku
i otisni znake koje vaznima smatras
zlotvore koji po mojoj zemlji sijes vocke gorke.
Natjeraj da ti se klanjam
da te molim za slobodu
za dom
za sigurno odrastanje mog potomstva.
Ucini me svojim robom
polomi mi zglobove na nogama
da bjezati ne mogu
urezi svoje ime na moje grudi.
Pusti svoje pse na mene
zasipaj me mecima i srapnelima
trazi da zavijam na mjesec
da ti lizem cipele.
Kasnije
naredi da ti budem most preko lokvi
da ti moja djeca budu igracke
trazi da me sakatis.
Ucini da mi se svi smiju
poneko sazaljeva
niko ne pomaze
ucini da budem bolno usamljen i jadan.
Mozes sve to
niko te zaustaviti nece
reci da grijesis
jer ja sam avet
ne postojim ako ti to ne kazes
ako mi postojanje ne dopustis.
Moje danas
sutra
ikada
ovisi o tebi
nocna moro moga postojanja
koja imas blagoslov mnogih
i beskorisnu sutnju ostalih.
12.02.2009. u 21:34 •
3 Komentara •
Print •
#
petak, 24.10.2008.
Pismo
I kome sada da se pravdas?
Znao si
jasno kao sto zora osvjetli cvijet
znao si
ali nisi rekao nista.
Kome sada da psujem majku
sto su izginuli
sto su pod zemljom ukopali?
Nadam se da snove snivas
jednako toplo i ugodno
kao nekoc u Sarajevu.
Beograd ne poznaje tvoje ime
niti ce ikada poznavati
jer praznina u tvojoj dusi
praznina je i tvoga tijela
ne postojis prijatelju.
Pises opravdanja
saljes na moju adresu
pa jesi li svjestan da je od ove adrese
ostao temelj
pisma leze na ostacima srapnela.
Kome se pravdas?
Bog prasta
a ja suzama gradim svoje sutra
i nadam se da ti je toplo
zna biti hladno u Nisu.
Pitas me za nasu skolu
koje vise nema
nase prijatelje
koji su rasuti kao pepeo
po snijegu Sarajeva.
Stize zima prijatelju
ogrni se kaputom jer ce biti hladna
ali znaj jedno
svugdje ti moze biti hladno
ali samo kuci ta hladnoca ima smisao.
Adnan S. 14.12.1995
24.10.2008. u 21:28 •
2 Komentara •
Print •
#
Stradaonica
Prvi je dan
za zlu misao odaslan
a za drugi...
...ko je tome vican
da zna?
Zivot nije statican.
Kao oblak vjetru
jutro pripada pjetlu
ali iz snova zlih
u koji nas uvede prvi
niti drugi, niti bilo koji od bijelih
probuditi nece
mjesec niti vece.
24.10.2008. u 20:04 •
0 Komentara •
Print •
#
nedjelja, 19.10.2008.
Vrishtecha nebesa
Pogled prema nebu
i zamka plave boje
tjera me
tjesi me.
Nije mi lose
iako bi trebalo biti
volim je
voli me.
Za koji mit
cu danas te voljeti
reci mi
sapni mi.
Za koji zivot
sa tobom cu koracati
reci mi
sapni mi.
Jedva cujem
glas usana tvojih
daleko si
visoko si.
Putem tvoga glasa
idem u nebo
preklinjem
proklinjem.
19.10.2008. u 08:51 •
0 Komentara •
Print •
#
subota, 11.10.2008.
Bezimeni
Znao je da ga kuci ne ceka niko, i da ce kroz stara neofarbana vrata uci, presvuci se, umiti i leci u drveni krevet sa oronjelim nogama, da prica sam sa sobom o danu koji je prošao. Sljedeceg ce njegovo mamurno lice ustati, obuci se, umiti više puta nego obicno i uputiti se sa malo novaca u polupoderanom dzepu u obliznju birtiju na uglu ulice. Opet ce, po ko zna koji put, zatraziti isto, flašu jeftinog viskija i iz caše sa vec primjetnim talogom zuckaste boje polako piti u nadi da ce danas pijanost i sreca trajati duze i da ce zaboraviti, bar taj dan one noci koje provodi na krevetu sa trulim nogama, u oronuloj kuci sa starim neofarbanim vratima.
1992
11.10.2008. u 22:11 •
0 Komentara •
Print •
#
nedjelja, 05.10.2008.
Kurva
Posudi se na noc
jer mrtvilo osjecanja
godi u tami
u kojoj osjecaje niko ne gaji.
Zelim da prezirem
onu koju gledam pred sobom
i u tebi da prezirem sebe zelim
jedna noc da mjesamo prijezir.
Prsti svuda, naivna "ljubav"
i vrijeme da se ide
u svijet u kom je sve isto
u mjesta koja poznajem.
Gledam lica koja znam
ceste kojima sam isao bezbroj puta
i sa pogledom prema tlu
govorim da cu ti se vratiti.
05.10.2008. u 12:29 •
1 Komentara •
Print •
#
srijeda, 01.10.2008.
Cekanje
Smiren...
kome da se pravdam
sto smiren docekujem zoru?
Dim cigare saplice se o moje obrve
i nestaje medju kosom preko cela.
Smiren...
pozivam dva goluba da me dodirnu krilima
oni radosno slijecu na moj prozor.
Hladno je,
pustam malene duse u dimovima kroz usta.
Smiren...
oocekujem tvoje ustajanje
da se orosim ceznjom
zahvatim vodu iz bunara srece
i da te obgrlim
jer golubovi te golu ne smiju vidjeti.
Smiren...
evo sjedim i cekam godinama
da ustanes iz postelje koja zategnuta je
odavno nedodirivana
neukaljana nicijim dodirima.
01.10.2008. u 20:29 •
1 Komentara •
Print •
#